me...

pitali ste...

Stizu mi mailovi, nisam znala da ce vas prica toliko zanimati, i zbog toga mi je veoma drago. Mozda, da sam to znala ranije knjiga bi bila prvo objavljena ovde, a ne u inostrasntvu...jos nije sve gotovo ali polako... Pitali ste me i za njeno ime, na zalost po ugovoru nemam pravo da vam kazem...ali pokusacu da vam pomognem, sa odlomkom, tacnije njenim pocetkom :-). 

 knjiga...

 -Ubicu se. -milion puta sam na to pomisljala, cak mozda i cesce nego ti. Ali sam na kraju dolazila ovde, samo da bih posmatrala pogled na grad.

-to je zato sto nisi imala hrabrosti!

-ne, gresis, to je zbog toga sto sam imala hrabrosti i vise nego sto mislis, jer sam ostala da vidim kraj price. Zar tebe ne zanima sta ce biti na kraju? Samoubistvo- to je kao da citas knjigu, kojoj od jednom n edostaju stranice. 

okrenuo se ka meni, pogledao me. Uhvatila sam ga za ruku, plaseci se da se ne pusti u mutnu vodu reke.

-jednu stvar te molim, nemoj da zoves policiju.

-A drugu stvar ti dugujem, kafu.  

klimnula sam glavom... 

 

 

 

*sva prava su autorski zadrzana...bla, bla... 


Prvi put...

Prvi put da pisem blog, i zato ga posvecujem sebi, jer suvise je onih kojima bi ga mogla posvetiti....pa, zato neka krene od mene... 22 godine iza mene, mada iskustva kao da ih je deset vise, mogu bez problema da kazem da sam odzivela vec jedan zivot, jer malo je onih koji prodju za ceo svoj zivot sve ovo... slatko i gorko, kiselo i ljuto sve ukuse poznajem, i svaki mi je na ovaj ili onaj nacin drag, jer je imao neki svoj razlog postojanja... Suvise svestrana za ovo nase vreme, kada ljudi pokusavaju da gledaju samo ispred sebe ne okrecuci se ni levo ni desno... a ja poput deteta koje je tek prohodalo hocu da opipam svet, poput sove okrecem glavu u krug i bez predrasuda prilazim svemu, probam , padam, dizem se, uspevam, letim... Zanimaju me cudne stvari, bavim se advertajzingom, marketingom...studiram, bavim se 3D modelingom i animacijom, fotografija mi je strast, putovanja zivot, planinarenja,sport vazduh, moda hir, a smeh je ono zbog cega zivim... Komplikovana, jer cemu jednostavnost, kad je ovako zanimljivije....sve razumem, mene retki, malo je onih koji mogu da me prate...jos manje onih koji mogu da me shvate. Ali ako je to cena koju treba da platim platicu je , jer mislim da je greska pristajati na kompromise...ici lakseim putem u zivotu, cemu strast ako ste samo marioneta zivota, ako ne ustanete, ne usprotivite se i borite u ono u sta verujete, pa makar bilo i pogresno, jer ko ima pravo da vam sudi? Opisuju me kao velikog borca, kao osobu za koju ne postoji rec ne moze, jer uvek moze- samo je pitanje KAKO... zasto pisem? - ne znam, ne znam jos, mozda da bih nekom prekratila popodne, zato sto mi je glupo da napisem jos jednu knjigu, da to bi bila druga, ili mozda da bih otkrila da postoji jos mnogo ljudi kao ja, koji i ako se mozda boje zivota, boje se svih neogranicenih mogucnosti koje on pruza....i spremni su da ih uzmu oberucke... "jer kada ako ne sada, i ko ce ako necemo mi...?"


Čestitamo!

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.co.yu i možete početi sa blogovanjem.